
U Beogradu su se, na "Fićijadi", ponovo okupili vlasnici popularnog "Fijatovog" modela, čija je proizvodnja u Srbiji prestala 1985. godine, ali koji ne izlazi iz mode, pa se i danas može kupiti putem oglasa po ceni od nekoliko stotina do nekoliko hiljada evra.
Dok su ponosni vlasnici, iz Srbije i regiona, razmenjivali iskustva,
Beograđani, ali i stranci koji su se zatekli u glavnom gradu Srbije u nedelju,
znatiželjno su razgledali dvadestak modela, koji i danas "krstare"
ulicama Šapca, Rume, Beograda...
Modeli koji su se "šepurili" na glavnom gradskom trgu odolevaju
"zubu vremena", pre svega, zahvaljujući posvećenosti njihovih
vlasnika i izgledaju kao da su tek izašli iz fabrike.

Sudeći po njihovom izgledu i opremljenosti - modernom ozvučenju,
osvetljenju, zatamnjenim staklima, sedištima presvučenim najfinijim
materijalima... vlasnici kao da se neprekidno takmiče da baš njihov
"fića" bude "najutentičniji".
Beograđanin Ilija Mihajlović je u opremanje svog "ljubimca" plave
boje, sa komfornim modernim sedištima i mp3 plejerom, uložio više od 3.000
evra.
"Kola je kupio ’ćale’ 1979. godine, onda ih je uzela tetka, pa su konačno
dospela i u moje ruke. Pravljen je za dvoje i sasvim je udoban", kaže
Mihajlović.
Na pitanje kako pronalazi delove i da li ih ima na tržištu, on je odgovorio da
se delovi teško nabavljaju i da su dosta skupi. Mnogi kažu i da je bolje, a
ponekad i jefitinije kupiti cela kola.
"Fiće" se u Srbiji mogu kupiti putem oglasa, ali većina nije baš u
zavidnom stanju. Dobro očuvane i sređene koštaju i po nekoliko hiljada evra.
U Srbiji je po licenci "Fijata" prva "zastava 750"
poznatija kao "fića", proizvedena 18. oktobra 1955. godine, nekoliko
meseci nakon što je taj model premijerno predstavljen na sajmu automobila u
Ženevi.
Vlasnici starih modela sastaju se 10-15 puta godišnje. Jedan od onih koji ta
okupljanja ne propušta je Aleksandar Pajić iz Šapca. U opremanje svog
"fiće" on je uložio, kaže, 1.000 sati rada i mnogo truda, a s obzirom
na to da su sedišta presvučena kožom, ugrađeno moderno ozvučenje i
"limarija" kao nova, verovatno i mnogo novca. Ipak, o tome nije hteo
da govori, jer je to "manje važno".
Za Pajića je tamno zelena "zastava 750" praktično član porodice.
"Imam troje dece, ženu i fiću. To je mali, čini se zaboravljen auto, koji
je veoma praktičan, pogodan za vožnju i po gradu, ali i na duže", rekao je
Pajić.
On, kao i mnogi fanatični zaljubljenici u "fiću", ta kola ne bi
menjao ni za jedna druga-moderna, skuplja, brža, veća...
Iako "fića", u odnosu na "savremene" automobile, deluje
skučeno, vlasnici su saglasni da ima dovoljno prostora i za petočlanu porodicu,
pa čak i ako krene na duže putovanje. Pojedinci smatraju da je pojavljivanje
"fiće" bio presudno za motorizaciju Jugoslavije, a pre tačno deset
godina srpski vozači su ga na Beogradskom sajmu proglasili za automobil veka i
milenijuma.

"Fića" je bio i deo nekadašnjeg voznog parka policije, hitne
pomoći i vojske, a mnogi u Srbiji su u tim kolima "prošli" obuku i
dobili vozačku dozvolu.
Priča o, može se reći, najpopularnijem "Fijatovom" modelu počela je
pre više od pola veka -1955. godine kada je na sajmu automobila u Ženevi
predstavljen prvi "fića" - minijaturni četvorosed u samonosećoj
karoseriji sa dvoja vrata.
Nekoliko godina ranije glavni "Fijatov" inženjer Dante Gikosa
dobio je "domaći zadatak" da konstruiše malo vozilo koje će, za
razliku od "fijata 500", legendarnog "topolina", omogućiti
udoban prevoz za četiri putnika.
Da je Gikosa zadatak završio uspešno indirektno potvrđuje podatak da je za
prvih pet godina prodato čak milion "fića", koji su osvajali srca
vozaća simpatičnom karoserijom, malom potrošnjom goriva i brzinom od 100
kilometara na sat.
Pored Italije i Jugoslavije, "fića" se proizvodio i u Argentini,
Austriji i španiji, a proizvedeno ih je više od 2,5 miliona.
Autor : Tanjug.rs
Foto : Beta.rs