Metafora uspona i pada Jugoslavije, predmet podrugljivih šala, inspiracija za umetnike, filmski junak: Za žitelje bivše Jugoslavije Yugo je bio mnogo više od običnog malog automobila. Uz ovaj model se vezuje i jedan od najkontroverznijih poslova u istoriji bivše Jugoslavije – izvoz u SAD – koji je počeo pre 35 godina, u julu 1985.

Kako piše Radiosarajevo.ba, u mnogim dokumentima pominje se da je izvoz Yuga u SAD ideja Miroslava Kefurta, sina češkog emigranta, koji je doveo tri vozila na sajam automobila u Los Anđelesu i čak najavio prodaju po ceni od 4.500 dolara. Međutim, Rodoljub Micić, tadašnji prvi čovek Zastave, kaže da se priča zakotrljala tek kada je kontroverzni američki biznismen Arnold Hammer u Londonu ugledao Yugo. Hammer je u to doba dosta trgovao za zemljama iza gvozdene zavese i odmah poželeo sklapanje ugovora o robnoj razmeni kojim bi osigurao izvoz kragujevačkih automobila u SAD.

U maju 1984. stiže u Kragujevac ali biva razočaran siromašnom modelskom paletom Zastave i odustaje od posla. Ipak, Hammer preporučuje svom prijatelju Malcolmu Bricklinu da sâm "ispipa" mogućnost izvoza jugoslovenskih automobila u SAD. Bricklin je imao veliku prednost u odnosu na Hammera: Umesto "svaštarenja", bio je specijalizovan za posao sa automobilima. Proslavio se uvođenjem malog Subarua 360 na američko tržište 1969. godine, a u međuvremenu je stekao ugled pravog majstora za pokretanje posla i njegovo marketinško uzdizanje.

Bricklin je nanjušio velike mogućnosti za izvoz "Yugića" preko velike bare jer je segment malih automobila bio potpuno zapostavljen u SAD. Izvoz japanskih proizvođača je bio limitiran na 1,9 miliona vozila godišnje i ovu "kvotu" nisu želeli da troše na najjeftinije automobile. Brzo je postignut načelni dogovor Bricklina sa Zastavom o izvozu verzije sa 1,1 litarskim motorom, ali tada se javio mnogo veći problem: Kako ispuniti stroge američke ekološke, kvalitativne i sigurnosne standarde?

Bio je to potpuno novi teren za Zastavu ali i brojne kooperante širom Jugoslavije pa se istraživačko-razvojni centar pod komandom Zdravka Menjaka za pomoć morao obratiti timu britanskih stručnjaka. U kratkom periodu je izvršeno više od 400 izmena na automobilu, od optičkog doterivanja do ugradnje katalizatora, pri čemu je nekim dobavljačima delova otkazana saradnja što je bilo skoro nezamislivo u planskoj privredi ex-yu. Euforija je zahvatila i SAD i Jugoslaviju, mediji su pisali o "poslu stoleća".

Kragujevac je bio na nogama 23. jula 1985. godine kad je put crnogorske luke Bar krenuo prvi voz natovaren "Yugićima". Na ispraćaj kompozicije su došli Malcolm Bricklin i tadašnji savezni premijer Branko Mikulić. U Baru su automobili utovareni na brod "Erica Bolton" čije je odredište bio američki Baltimor, odakle je, posredstvom novoosnovane firme Yugo America, krenula distribucija širom SAD.

Bricklin je odradio vrhunski marketing, što mu i nije bilo teško uz cenu automobila od 3.990 dolara. Yugo je bio ubedljivo najjeftiniji automobil na američkom tržištu pa su Bricklinovi marketinški stratezi lansirali reklamne spotove u kojima se "Mali kragujevčanin" pojavljuje sa legendama na četiri točka – modelima Ford T i VW Buba. Interes je bio toliki da su Amerikanci ostavljali depozite i ne videvši kako Yugo izgleda. U trenutku kada je u Baltimor stigao kontigent sa prvih 1.500 vozila, trgovci su imali pet puta više narudžbina. Mada je mesec dana nakon početka "posla stoleća" prestala proizvodnja legendarnog "Fiće", Zastava ni izdaleka nije mogla ispuniti zahteve američkog tržišta.

Medeni mesec nije dugo trajao. Sa obe strane Atlantika se pojavljuju "pukotine" – Amerikanci otkrivaju mizerni kvalitet kragujevačkog automobila, a Jugosloveni uviđaju da se iza "posla stoleća" kriju ogromni finansijski gubici! Bricklin je fiksirao cenu od 3.990 dolara, a Zastava je repromaterijal plaćala u nemačkim markama koje su baš tada jačale u odnosu na američku valutu. Kursnu razliku su plaćali jugoslovenski kupci koji su, ipak, profitirali od optičkih izmena na izvoznim modelima. I pored svih teškoća, posao stoleća u SAD nije jenjavao. Tokom 1987. američkih kupcima je isporučeno 48 hiljada vozila, a naredne godine stižu i bogatije opremljene verzije GVL/GVS te Yugo GVX sa 1,3 litarskim motorom (65 KS) i 5-stepenim menjačem.

Godina 1988. označava početak kraja američke odiseje kragujevačkog automobila u SAD: Firma Yugo America je bankrotirala, narudžbine su drastično smanjene, ali Zastava se ne predaje. Početkom 1990. godine na američkom tržištu može se naručiti Yugo sa opcionim Renaultovim 3-stepenim automatskim menjačem i klima uređajem, dok je verzija GVX dobila elektronsko ubrizgavanje goriva.

Novi američki distributer će nastaviti prodaju, doduše u manjem obimu, sve do uvođenja ekonomskih sankcija "krnjoj" Jugoslaviji 1992. godine, kada je, nakon 141.511 prodatih vozila okončana saga o "poslu stoleća". U Americi je slavu jugoslovesnkog automobila oživelo pojavljivanje u filmovima "Umri muški 3" (1995) i "Ko je ubio Monu" (2000).

Izvor: Radiosarajevo.ba

Foto: arhiva Autoblog.rs