
Piše: Miloš Vasin
Druga generacija BMW-a Serije 7 (E32) je predstavljena 1986. godine sa mnogo tehničkih inovacija, ali ono najvažnije se nalazilo ispod haube. Posebno kada je reč o najjačoj verziji sa oznakom 750i i produženoj varijanti 750iL, u kojima je debitovao V12 motor sa fabričkom oznakom M70.

To je bila značajna prekretnica - povratak motora sa dvanaest cilindara u nemačku automobilsku industriju nakon pauze od preko četrdeset godina.

Izrađen od aluminijuma, petolitarski V12 sa cilindrima smeštenim pod uglom od 60 stepeni ima jednu bregastu osovinu i ukupno 24 ventila. Svaki red cilindara ima sopstveni sistem ubrizgavanja, računar i sistem paljenja. Drugim rečima, M70 predstavlja spoj dva nezavisna redna šestocilindraša. Rezultat je maksimalnih 300 konjskih snaga pri 5200 obrtaja u minutu, uz izuzetno miran i tih rad motora.

Snaga se na zadnje točkove prenosi preko četvorostepenog automatskog menjača, a BMW 750i ubrzanje od 0 do 100 km/h postiže za 7,4 sekunde. Maksimalna brzina je elektronski ograničena na 250 km/h. Zanimljivo je da verzije BMW-a E32 sa osam i dvanaest cilindara imaju prepoznatljivu masku hladnjaka sa širim „bubrezima“ od standardne na šestocilindrašima.

Kada se M70 pojavio, BMW je već bio etabliran kao proizvođač sjajnih rednih šestocilindarskih motora. Ugradnjom V12 agregata u Seriju 7 Bavarci su poručili da žele ne samo sportski imidž, već i prestižni status u visokoj klasi. U tom trenutku, jedini drugi proizvođač koji je nudio limuzine sa dvanaest cilindara bio je Jaguar, a takvi motori su bili uobičajeni u egzotičnim automobilima kao što su Ferrari Testarossa i Lamborghini Countach. BMW je V12 uveo u serijsku proizvodnju, tj. „ubacio“ ga je u automobil koji je bio relativno čest prizor na ulicama. Time je pokazao da tehnički prestiž ne mora da bude rezervisan samo za ručno izrađene supersportske modele.

Pojava BMW-a 750i je 1987. godine izazvala pravu „buru“ u Štutgartu. Mercedes je već bio u završnoj fazi razvoja buduće S-Klase sa oznakom W140 (popularni „Slon“), za koju prvobitno nije planiran motor sa više od osam cilindara. U izmenjenim okolnostima, menadžment Mercedesa je doneo odluku da i nova S-klasa mora imati motor sa dvanaest cilindara. To je zahtevalo dodatno vreme i drastično povećanje troškova razvoja, pa je premijera modela W140 odložena za više od godinu dana. Šasija i motorni prostor su temeljno prerađeni za ugradnju novog, šestolitarskog V12 agregata (M120). Kada je konačno predstavljen 1991. godine, Mercedes 600 SE (kasnije S 600) je bio direktan odgovor na izazov konkurenta iz Minhena.


I pored toga, BMW je zahvaljujući početnoj prednosti već učvrstio svoju poziciju na tržištu. M70 se pokazao kao izuzetno pouzdan motor, poznat po besprekornoj kultivisanosti i dugovečnosti. 1992. godine je poslužio kao osnova za motor M divizije sa oznakom S70B56 koji je ugrađen u BMW 850 CSi. Iz te porodice V12 motora nastao je i S70/2 - specijalno razvijena, ekskluzivna verzija koja pokreće legendarni McLaren F1.

Zahvaljujući svojim atributima, BMW 750i (E32) danas ima posebno mesto u istoriji fabrike iz Minhena. To je prvi BMW koji je postao ozbiljan igrač u klasi najluksuznijih limuzina i intenzivirao rivalstvo sa Mercedesom S-Klase, tradiciju koja ni danas ne jenjava.
Foto: BMW