
Vozački fenomen, kamere u autu, neki sudovi u EU sada proglašavaju nezakonitim
Kamere u automobilima (dashcams) koje snimaju saobraćaj su već odavno globalni fenomen zahvaljujući pre svega Rusiji gde ih gotovo svi koriste.
Iako zakonski nisu obavezni, neki ih imaju u svom autu kako bi svoje besomučne jurnjave ovekovečili i zatim postavili na Youtube. Drugi razlog za njihovu popularnost u najvećoj državi na svetu su osiguravajuća društva. Ona su, naime, zbog opšteg bezakonja na putevima gde po pravilu vredi samo zakon jačeg, uslovila bilo kakvu isplatu štete snimkom na kome se tačno vidi šta se dogodilo.
Policiji se uopšte ne veruje zbog njihove opšte sklonosti da za određenu naknadu pogledaju na drugu stranu; samo snimak je validan dokaz. Kasnije je i država prihvatila realnost i donekle zakonski propisala ulogu kamera u slučajevima potraživanja odštete od osiguravajućih društava. Ista je stvar i sa sudovima nakon brojnih nesreća sa tragičnim posledicama; i tu je snimak sa kamere jedini dokaz koji nekog može osloboditi krivice.
Takva je situacija u Rusiji gde su kamere pustile čvrst koren. Ipak, zapadnije su tek stidljivo počele da se koriste. I, ovo je posebno zanimljivo, stav o njima je u raznim državama Evrope daleko od jedinstvenog, pa čak i unutar EU. Debata je dobila novi podsticaj nakon presude Suda u Bavarskoj koji je presudio da dashcams krše Zakon o zaštiti podataka jer neovlašćeno snimaju druge učesnike u saobraćaju i te snimke, nastale bez ikakvog nadzora, mogu biti javno dostupne putem interneta. Zbog te presude je sudbina dashcams u Nemačkoj trenutno nejasna, ali se ne preporučuje da ih tamo koristite; nakon ove presude možete da budete predmetom sudske tužbe bilo koga na putu koga snimite u prolasku.
Još ozbiljnija situacija je u Austriji. Tamo se korišćenje dashcam-a, kažnjava sa 10.000 evra i policija na licu mesta oduzima kameru. Ako se prekršaj ponovi, sledeća kazna iznosi 25.000 evra. Istovremeno, u taksijima su dozvoljene nadzorne kamere koji snimaju unutrašnjost kabine, ali spolja mora da bude jasno istaknuto da postoje.
Zemlje koje takođe zabranjuju dashcams su Belgija, Luksemburg i Portugal. U Švacarskoj je fizičkim osobama dozvoljena upotreba nadzornih kamera na vlastitom posedu, ali na javnim površinama ne. Zato su i dash kamere tamo zabranjene. Prema zvaničnim policijskim web-stranicama dashcams su dozvoljene u Holandiji, Danskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Španiji, Italiji, Malti, Norveškoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini. Mađarska je nedavno donela zakon koji prepoznaje fenomen dash kamera i dozvolila njihovo korišćenje uz prethodno podešenu smanjenu rezoluciju i uslov da ne čuvaju podatke starije od pet dana.
Kakva je situacija u Hrvatskoj?
Dashcam (kamera koja se učvršćuje na dashboard tj. centralnu konzolu) je za hrvatskog zakonodavca nepoznat uređaj koji ni na koji način nije direktnmo pomenut. Ipak, Zakon o zaštiti ličnih podataka sprečava bilo kakvo nenajavljeno i neovlašćeno snimanje i takvi snimci ne mogu biti nikakav dokaz na sudu. Ipak, tu se radi o audio snimcima. Veoma je verovatno da će tek prvo pojavljivanje takvog slučaja na sudu dovesti do uspostavljanja eventualne sudske prakse u Hrvatskoj. Za sada je broj tih kamera nepoznat, ali realno je da se pretpostavi da se radi o zanemarljivo malom broju.
Rusija je proslavila dash kamere
Ako je šteta nakon nesreće viša od 25.000 rubalja, potrebno je zvati policiju da obavi uviđaj. Ako je iznos manji, učesnici se mogu nagoditi. Ipak, ako je u bilo koji automobil koji je učestvovao u nesreći ugrađena dash kamera onda se iznos nagodbe diže na 400.000 rubalja. To pravilo je na snazi od 2012., ali i pre toga su mnogi opremali svoje automobile kamerama zbog potpunog haosa koji vlada ulicama velikih gradova u Rusiji i opšte potkupljivosti saobraćajne policije; snimci sa tih kamera su se pokazali kao neprocenjivi izvor dokaza. Vremenom su ti snimci preplavili internet, a snimile su i brojne ilegalne trke po uzoru na "Fast & Furious", često sa tragičnim ishodom. Zbog toga su dash kamere u Rusiji mnogo više od običnog uređaja i odavno nezaobilazan društveni fenomen.
Izvor: Autoklub.jutranji.hr
Aha. Moguće da neovlasceno fotografisanje i snimanje posebno impliciraju"dozvoljenost" kamera u SRB..
Od kad je zabranjeno snimati javnu povrsinu??? Po ovoj logici ti placas kaznu sopstvenoj drzavi za korscenje kamere koju si platio na putu koji si platio? U cemu je onda razlika staviti telefon na isto mesto, SLR, ili bilo kakvu drugu kameru? A kamere za saobracaj, kamere na bankomatima, raznoraznim istitucijama i privatnim objektima koje su uperene ka javnoj povrsini (a boga mi i privatnoj svojini) su dozvoljene??? Nisu mi jasni ovi momenti.
Zar ne treba ovako:
Zabranjeno je sticanje koristi na osnovu pribavljanja bilo kakvih podataka bez dozvole za koriscenja istih od strane lica ili vlasnika imovine ciji se podaci koriste i to s definisanim periodom trajanja dozvole, nacina upotreba podataka...
Ova vest je pogresno prenesena. Kaznjiva je samo zloupotreba snimka, a ne i samo snimanje.
Javno objavljivanje snimka je samo jedan od aspekata snimanja. Ove kamere u stvari prave mnogo više štete kada se snimci ne objavljuju: tu je pitanje zaštite javnog morala, kao i zaštite maloljetnika. Takođe nije moguće zaštititi autorska prava. Zaštita privatnosti je ugrožena jer recimo vozilo može da se postavi na javnu površinu u svrhu osmatranja privatnog imanja, ugrožene su i službe bezbjednosti... Te kamere imaju mnogo više negativnih aspekata i trebalo bi da budu zabranjene.