Polovnjaci nam najviše odgovaraju

Ako se ne može kupiti nov automobil, onda je rešenje kupovina polovnog, a po broju prodajnih mesta, izvesno je da je ponuda dobra i da kupaca ima. To i ne čudi, pošto je platežna moć stanovništva Srbije mala, a novi automobili skupi.
Cena polovnih automobila se razlikuje jer na to utiču mnogobrojni faktori – starost i stanje vozila, klasa i vrsta automobila, kilometraža, boja... i kreću se od oko 2.000 evra pa i do iznad 20.000. Naravno, ima i mnogo jeftinijih modela, a reč je uglavnom o vozilima domaćeg proizvođača Zastava - pa se, recimo, Zastava 101 iz 1973. godine može kupiti i za manje od 400 evra, Zastava Yugo Tempo iz 2001. godine za 500, Florida iz 2007. godine za 1.000 evra...
Ipak, daleko su traženiji modeli svetski poznatih proizvođača - Audi, BMW, Opel, Renault, Volkswagen... Tako su, recimo, veoma traženi različiti modeli Audi, a cena tih vozila kreće od oko 3.300 evra, pa i iznad 15.000. Naravno, ona značajno zavisi od godine proizvodnje, jer je taj prvi star 13 godina i prešao je oko 300.000 kilometara, dok je model iz 2012. godine s pređenih oko 130.000 kilometara daleko skuplji. Veoma su traženi i automobili Volkswagen Golf, koji mogu da se kupe po prilično povoljnim cenama koje se kreću od oko 2.000 evra pa do iznad 4.000, a reč je uglavnom o vozilima starim oko deset godina.
Prilikom kupovine polovnog automobila, kaže Dragan Topalov, menadžer prodaje Auto-centra Karuzo u Novom Sadu potrebno je obratiti pažnju na nekoliko stvari, a iako je važan i broj pređenih kilometara, taj faktor ne mora uvek biti presudan. Po njegovim rečima, mnogo faktora utiče na stanje vozila, od čega zavisi i cena – gde je automobil vožen, kako i na kojim deonicama, da li po gradu ili na otvorenom putu, svakodnevno...
– Iako važna, kilometraža nije toliko bitan faktor pri kupovini polovnog vozila, a presudno je stanje automobila, što se veoma lako može utvrditi i gotovo da je nemoguće pogrešiti jer se svaki serviser određene vrste vozila svakodnevno sreće s njima – kaže Topalov.
Naš sagovornik naglašava da rizika prilikom kupovine polovnih vozila nema, da je kupovina potpuno sigurna, ali je, naravno, uvek potrebno pregledati automobil da bi se proverilo njegovo stanje. Po njegovim rečima, vozila koja oni prodaju uvoze se od jedne lizing-kuće iz Francuske, a Karuzo daje garanciju na motor i menjač pa je potencijalni kupac u potpunosti zaštićen.
Topalov ističe da na cenu polovnjaka utiče i klasa automobila. Tako automobili niže klase – Renault Clio, Opel Corsa, Fiat Punto Grande... s različitim nivoima opreme, koštaju oko 5.500 evra, automobili srednje klase – Renault Megane, Opel Astra, Citroen C-4 su oko 7.000-8.000 evra, dok su vozila visoke klase – Opel Insignia, Citroen C-5... od 9.000 evra pa naviše. To je, praktično, i upola jeftinije od novih vozila jer autombili niže klase i s različitim nivoom opreme koštaju od oko 10.000 evra pa naviše, srednje klase od oko 15.000 do oko 20.000 evra, a oni najviše klase – i više od 30.000 evra.
Česta dilema kupaca je i da li je bolje kupiti benzinac ili auto s dizel-motorom. Odgovor na to teško je dati jer se, kako ukazuje Topalov, traže i benzinci i dizelaši, u zavisnosti od toga šta je kupcu potrebno.
– Ako je kupac neko ko ne vozi često i godišnje prelazi do 20.000 kilometara, bolja odluka je benzinac jer je održavanje tih vozila jeftinije, kvarovi su ređi i popravke koštaju manje, dok je za dizelaše sve drugačije, ali je automobil na dizel-gorivo ekonomičniji za veliku kolimetražu – kaže Topalov.
Internet zamenio auto-pijace
Po prodaji polovanjaka poznata su mnoga mesta, kao recimo Najlon pijaca u Novom Sadu, ali prodaja na auto-pijacama, iako i dalje aktuelna, nije više prvo mesto gde se polovna vozila kupuju. Naime, na internetu se može naći veoma kvalitetna ponuda polovnjaka, a uz fotografije automobila su i sve druge važne informacije – starost, broj pređenih kilometara, oprema... To je i razlog, kaže Dragan Topalov, što gotovo nijedan kupac ne dolazi da kupi vozilo nasumice, naprotiv, dolaze potpuno informisani o modelima za koje su zainteresovani.
Dnevnik.rs / D. Mlađenović
Kada je ukinuta proizvodnja Zastave, neki su mislili da će narod masovno da pređe na skuplja nova vozila, no međutim, desila se sasvim suprotna situacija. Sada jedno 70-80 odsto tržišta automobila čine polovnjaci. Ono što je takođe interesantno jeste da je pre 8 godina najjeftiniji nov automobil koštao 3500 evra (Zastava 101), nešto skuplji 4000 evra (Yugo), a skuplji od toga 5000 evra (Florida), a skuplji od toga koštao je 6000 evra (Zastava 10/FIAT Punto 188). Danas, da bi došli do najjeftinijeg novog automobila mora se preskočiti 4 stepenice i dabi se došlo do najjeftinijeg novog automobila Lade Grante koja košta oko 7000 evra što znači da je najjeftiniji nov automobil danas duplo skuplji, a platežna moć nikad gora od 2000 pa naovamo. Bez "nadoknade štete" nastale gašenjem Zastavinog programa polovnjaci (koji nakon 3 godine zahtevaju dodatna ulaganja) će vladati Srbijom, a veliki novac će se odlivati u inostranstvo (procena je na nekoliko stotina miliona evra koliko ode iz Srbije svake godne samo na uvoz polovnjaka). To tržište bi mogla da drži Zastava umesto što stranim lizing kućama trpamo džepove.