
Polovinom osamdesetih godina prošlog veka, Alfa Romeo se nalazio u vlasništvu državnog instituta IRI i grcao u ogromnim dugovima. Fabrike su beležile teške gubitke, pa je italijanska država očajnički tražila kupca. Prvi u red stao je američki gigant Ford sa izuzetno ambicioznim planom ulaganja, razvijanja novih modela i globalnog preporoda milanskog brenda. Tadašnji predsednik Forda, Donald Petersen, verovao je da je posao praktično završen.
Ford na korak od preuzimanja, a onda se umešala politika
Međutim, sama pomisao da bi moćni američki koncern mogao da uđe na italijansko tlo i ugrozi primat u Torinu alarmirala je Fijat. Porodica Anjeli i torinska grupacija napravili su snažan pritisak na političke i sindikalne krugove kako bi se pronašlo “italijansko rešenje”. Na kraju je prvi čovek IRI, Romano Prodi, prihvatio ponudu Fijata - Alfa je prodata za 1.050 milijardi lira, uz veoma povoljno odloženo plaćanje koje je godinama kasnije izazivalo kontroverze.
Dok je na ekonomskom planu ulazak u torinsku grupaciju doneo spas i stabilnost, na inženjerskom polju započela je era skupe racionalizacije. Postepeno su nestajala rešenja koja su činila samu srž Alfine filozofije, kao što su zadnji pogon i specifična “Transaxle” šema koja je krasila legendarne modele poput Alfe 75, odnosno četvorocilindrični motori sa dve bregaste osovine (Twin-Cam).

Alfa je prodata za 1.050 milijardi lira
Takođe, nestala je i unikatna mehanička platforma razvijana isključivo u Milanu. Kao simbol te transformacije često se navodi Alfa 155, koja je ispod prelepe i sportske karoserije delila potpunu arhitekturu sa narodnim modelima poput Fijata Tipo i Tempre. Ipak, era pod Fijatom nije donela samo negativne stvari. Iz te saradnje izrodili su se i fantastični, izuzetno uspešni modeli poput Alfe 164, a kasnije i 156 i 147, koji su osvojili i kupce i stručni žiri za automobil godine, zadržavajući prepoznatljiv šarm i odlične vozne karakteristike.

Svetle tačke i čekanje na Đuliju celih 30 godina
Međutim, na pravi povratak korenima i limuzinu sa zadnjim pogonom “Alfisti” su morali da čekaju sve do 2016. godine, kada je svetlost dana ugledala fantastična Đulija.

Danas je Alfa Romeo deo mega-koncerna Stelantis, a novi modeli poput Tonalea i Juniora donose neophodnu prodaju i opstanak brenda na tržištu. Ipak, za mnoge ljubitelje auto-istorije, 1986. godina i dalje ostaje podsećanje na trenutak kada je Alfa izgubila deo svoje nepokorne duše.
Izvor: Sportal.blic.rs
Foto: Arhiva Autoblog.rs / Alfa Romeo