Honda Legend 3.5 V6

Izvor : www.politika.co.yu
Hondina reprezentativna limuzina ledžend, elegancijom, opremom i stilom zauzima sam vrh u klasi, ali uz to nije izgubila ništa od poznatog sportskog karaktera ove japanske marke
Najnovija generacija Hondinog modela ledžend stigla je najzad i kod nas mada se pojavila još pre dve godine na Ženevskom salonu. Neobično u svakom slučaju ali mora da se istakne da je za ovim automobilom veoma velika potražnja, najpre u SAD, ali i u zemljama zapadne Evrope. Ipak, Japanci su se opredelili da Delti motorsu, generalnom uvozniku Honde u Srbiju, odrede izvesnu količinu kao znak priznanja za uspešnu saradnju i sve veće interesovanje koje kod nas postoji kada su u pitanju automobili ovog japanskog brenda.
Na našem testu, zahvaljujući Delti, našao se najnoviji ledžend u svoj svojoj veličini. Naime, automobil spada u velike limuzine, dug je skoro pet metara (4.957 mm, širok 1.847 mm i visok 1.452 mm) i opremljen je po „najnovijoj modi”, što znači da ima sve elektronske dodatke koji vožnju čine najpre bezbednom, a potom i komfornom. Sve, od navigacije do pogona i upravljanja po sistemu 4x4. Time je Honda postala praktično jedinstven automobil, ne samo u svojoj klasi.
Što se spoljnog izgleda tiče, dominira elegantna forma izvučenih linija i naglašene aerodinamike. Sve je na njoj glatko, bez izbočina i ne odaje utisak preterane veličine. U unutrašnjosti, pak, dominira crna boja, najfinija koža, i mnoštvo elektronike koja reguliše skoro sve parametre, od onih o radu troipolitarskog benzinskog agregata, preko dodira sa kolovozom, do senzora koji upozoravaju da smo u vožnji prišli suviše blizu vozilu ispred nas i tv kamere koja se uključuje svaki put kada ubacimo u rikverc da bismo na displeju videli šta se pozadi događa. Ergonomija je besprekorna, sedišta i upravljač se mogu prilagoditi vozaču bilo kog uzrasta, a da bi sve savršeno funkcionisalo tu je i automatski menjač sa tri opcije biranja stepena prenosa: petostepena automatika, auto stik mod, kada se lakim pomeranjem ručice napred nazad biraju brzine i leptirići na upravljaču, poput onih koji se koriste u Formuli 1. Pa šta ko voli. Nama se najviše dopao auto stik mod, jer je i najdinamičniji, a i nismo obavezni da obe ruke permanentno držimo na upravljaču. Razlika između „čiste” automatike i ručnog biranja, ipak, postoji. Naime petostepena automatika je sporija, ali je zato mnogo zgodnija za vožnju po gradu. Menjanje brzina ide lako i bez trzaja i ledžend u ovom modu može da se vozi ležerno i opušteno, kao da ispod haube nema troipolitarski motor sa čak 295 konjskih snaga i obrtnim momentom od 351 Njutnmetrom!
Na drugoj strani, ko želi nešto više, tj. sportski mod, dovoljno je samo da pomeri ručicu menjača ulevo, jače pritisne papučicu gasa i od mirne i elegantne limuzine za tili čas imaće pravu pravcatu zver. Do nekih 4.000 obrtaja ledžend se ponaša pitomo, ali iznad te brojke đavo odnosi šalu. Agregat zareži poput razjarenog tigra i beskompromisno pokazuje svoje sportske, rekli bismo čak trkačke gene. Ta Hondina narav oduševljava u preticanju, koje je apsolutno neproblematično, bez obzira na stanje u saobraćaju, ali ponajviše na auto putu gde prosto guta kilometre i munjevito dostiže brzine iznad 180, pa i više kilometara na čas… Maksimalna brzina ledženda je inače, tačno 250 km, ali na našim putevima nemoguće je i nebezbedno isprobavati je. Ipak, moramo istaći da je osećaj koji imamo pod nogom, odnosno na papučici za gas suveren. Jer, ubrzanje iz mesta do 100 km auta teškog tačno 1.920 kg, iznosi samo 7,3 sekunde!
Još jedna stvar izdvaja Hondu ledžend u svojoj klasi. To je upravljanje svim točkovima i permanentan pogon na sve točkove. Ovi sistemi omogućuju da prolazi kroz krivine neverovatno lako i bezbedno maksimalno mogućom brzinom. Ni u najekstreminjim situacijama automobil se ne naginje, niti pokazuje „želju” da skrene sa putanje koju vozač određuje. Nema šta, Honda je napravila zaista jedinstven automobil savršen kompromis između elegancije, udobnosti sigurnosti i sportske vožnje.
Takve blagodeti, međutim, nisu jevtine. Skupo smo plaćali svaki pređeni kilometar, jer u gradskim uslovima ledžend pije poput žedne kamile, a ništa manje ne „loče” ni kada se vozi iznad 180 km. Dovoljno je napomenuti da proizvođač deklariše gradsku potrošnju od 17 litara na 100 kilometara i sve je jasno. Ipak, ledžend nije baš za svakog. Ko želi ono što ova japanska limuzina može da pruži, a to je pored ostalog i svojevrstan respekt drugih učesnika u saobraćaju, mora i da plati. Za uzvrat dobija sve, i to urađeno sa najvećom pažnjom i brigom. Finalna obrada skoro svakog detalja u ledžendu prosto ushićuje i nedvosmisleno ukazuje da je ovaj automobil i dizajniran da bude statusni simbol.
A to se itekako vrednuje. Mada u poređenju sa konkurencijom iz Štutgarta, Ingolštata i Minhena, svojom cenom od 51.599 u koju je uključen i popust od tri odsto, deluje neverovatno jevtino!
Autor : Vladimir Dedić