Nove verzije Logana za Evropu
Preuzeto sa : Blic.rs
„Dačija“ je još od 2004. godine i lansiranja „logana“ postavila standarde u klasi takozvanih lako priuštivih automobila koji vam nude tačno onoliko koliko ste i platili. Za uloženi novac dobićete sve što je potrebno za prijatnu vožnju i, najvažnije, nećete se osećati prevareno.
Na naše tržište u narednih nekoliko nedelja, a svakako pre Salona u
Beogradu, trebalo bi da stignu nove dve verzije popularnog „logana“ - ven i
pik-ap, koje smo testirali u okolini gradića Mortfontena, udaljenog nepunih 40
kilometara od centra Pariza. Tačnije, vredni ljudi iz „Dačije“ iskoristili su
priliku da novinarima iz Srbije, Francuske i Finske predstave svoju kompletnu
gamu („sandero“, „logan“ i „logan MCV“) i nove „čistije“ motore s oznakom eko
2.
Štedljivi
pik-ap
Kao neko ko nema nikakvu potrebu za pik-apom, umesto da istovaram džakove i
drva, odlučio sam da ga testiram u dve kategorije: manevrisanje po gradskim
ulicama i prosečna potrošnja. U sve ostalo, kao što je nosivost (800 kg),
maksimalna dužina transportovanog tereta (1,807 metara), vezivanje tereta u 16
tačaka i slično, slepo sam verovao proizvođaču. Kabina je, naravno radi uštede,
kompletno preneta iz „logan“ limuzine. Plastika je, takva kakva je, dok se
tvrda sedišta neće dopasti vozačima koji su isprobali „sandero“. Pik-ap je za
nepunih 20 centimetara duži od klasičnog „logana“ i sasvim se lako savladavao
sve prepreke uskih ulica u Mortfontenu. Kroz rupe i preko ležećih policajaca je
prolazio sigurno i tvrdo. Kako bismo dobili realnu sliku „pik-apa na poslu“, u
otvoren prostor iza vozačevih leđa bio je utovaren teret od 300 kilograma, koji
je sprečavao zanošenje zadnjeg kraja. Sve u svemu, za manevrisanje bi mogao da
dobije slabiju četvorku, a za prosečnu potrošnju od 5,5 litara ocenu više.
Testirani model ispod haube je imao 1,5-litarski dizel motor od 70 KS („eko
2“).
Ven
prenosi do 800 kilograma
Sličan utisak ostavio je i „logan“ ven, koji se verno drži „Dačijine“ filozofije - prenesi što više tereta za što manje para. Kao i pik-ap, ven može da ponese 800 kilograma tereta (kapacitet 2,5 kubnih metara). Zadnja vrata su podeljena u odnosu 40/60, a zbog lakšeg unošenja i iznošenja otvaraju se za 40, 90 ili 180 stepeni. Pod je potpuno ravan i jednostavno se održava zahvaljujući rupama kroz koje odlazi voda posle pranja. Svi motori zadovoljavaju evro 4 standarde, a nude se po dva benzinca (1,4 /75 KS/ i 1,6 /90 KS/) i dizelaša (1,5 dCi /70 KS/ i 1,5 dCi /85 KS/), svi sa petostepenim ručnim menjačima. Prosečna potrošnja je gotov identična pik-apu. Benzinci „gutaju“ oko 8, a dizelaši između 5,5 i 6 litara na 100 pređenih kilometara.
Ekološki
„sandero“
Ostatak kišnog dana u Parizu iskoristio sam za testiranje jednog od najprodavanijih modela u Srbiji - „dačije sandero“. Razlog su bili novi agregati, ekonomičniji i ekološki podobniji, takođe sa „dačija“ eko 2 oznakom. Počeću od dizelaša 1,5 dCi sa 70, odnosno 85 KS, koji emituju samo 120 grama CO2 po kilometru. Model koji je u sebi spojio dimenzije B, a cenu A klase, praktično dobija novo lice sa dCi agregatima. Vožnja je prijatna, prilično tiha i isplativa. Kolega Nemanja sa B92 uspeo je da potrošnju pri brzini od oko 80 km/h spusti na samo 4,8 litara (1.5 dCi sa 85 KS), dok sam se ja, u sledećem krugu od 40 kilometara, koristeći samo četiri stepena prenosa i s brzinama do 130 km/h, zaustavio na ispod 7,5 litara. Jednostavno, šta god da sam pokušavao, „sandero 1.5 dCi“ nije hteo da bespotrebno prazni svoj rezervoar.
Visoki standardi za eko 2
Svaki model sa „eko 2“ oznakom mora da ispuni tri glavna uslova:
- da emituje manje od 140 grama ugljen-dioksida po kilometru
- da se proizvodi u fabrici koja ima sertifikat ISO 14001; što se „Dačije“ tiče
to su fabrike u Rumuniji (Pitešči) i Maroku (Kazablanka)
- da najmanje 95 odsto delova može da se reciklira, odnosno da je najmanje 5
odsto upotrebljene plastike dobijeno recikliranjem
Jedan
rezervoar – 1.200 kilometara
Novitet u ponudi „Dačije“ je i benzinski motor od 1,2 litra (eko 2), 75 KS
i 16 ventila, koji se takođe ugrađuje u „sandero“. Po karakteristikama ne
zaostaje za snažnijim agregatima, ali zato troši gotovo 20 odsto manje goriva.
Dolazak na srpsko tržište kao zapete puške čekaju i motori na alternativno
gorivo 1,4 LPG (75 KS) i 1.6 LPG (90 KS), koji pored benzina koriste i tečni
naftni gas (ugrađuje se u „sandero“, „dačiju“ i „dačiju MCV“). Standardan
rezervoar kod „sandera“ može da primi 50 litara benzina, dok je rezervoar za
tečni naftni gas zapremine 34 litara postavljen umesto rezervnog točka.
Zvaničnih podataka o potrošnji nema, ali predstavnici „Dačije“ kažu da bi
„sandero 1.4 LPG“ s jednim punjenjem mogao da pređe više od 1.200 kilometara.
Bez
bioetanola u Srbiji
Model koji u skorije vreme nećemo videti kod nas je „sandero 1.6“ sa pogonom na bioetanol gorivo E85. Bioetanol, poznatiji kao gorivo budućnosti, dobija se iz šećerne trske, kukuruza, soje i drugih biljaka, a dosta se koristi u Brazilu, SAD, Francuskoj, Švedskoj, Španiji, Poljskoj i Češkoj. Recimo i da testirani „sandero“ na bioetanol ima grejače sedišta (jedva uočljiv prekidač na dnu sedišta bez signalne lampice), koje ostali modeli nemaju. Takođe, „sandero 1.5 dCi 85“ u najvišem paketu opreme dolazi čak i sa kožom obloženim volanom i dvobojnim materijalom u kabini. Sva testirana vozila, osim „sandera“ na bioetanol, uskoro će biti ponuđena kupcima u Srbiji, a cene će biti poznate najkasnije do sredine marta.
Autor : Aleksandar Pijevac
Foto : Dacia, Blic