
Preuzeto sa : NSautomobili.com
Davne 1961. godine sa proizvodnih traka kragujevačke Zastave je sišao prvi primerak modela 1300. Ovo, naravno, nije bio originalan Zastavin proizvod, već se radilo o domaćoj verziji Fiata 1300, koji je javnosti predstavljen samo nekoliko meseci ranije.
Zanimljivo je da se pored
jugoslovenske fabrike Fiat 1300 sa manjim varijacijama sklapao i pod okriljem
italijanske Siate i Fiatove nemačke podružnice Neckar.

Ono što je za
nas bitno je da je do 20. decembra 1979. godine put do kupaca našlo tačno
201.160 vozila. Ogroman deo ove brojke završio na domaćem tržištu, ali je skoro
neverovatan podatak da je čak 7.000 automobila završilo u Kolumbiji, jednim
delom kao gotovi proizvodi, a delom i kao kompleti za naknadno sklapanje. Može
se slobodno reći da je Zastava za taj period imala veoma elegantno dizajniran
proizvod, nastao po ugledu na neke od američkih modela automobila. Uz obilje
hromiranih detalja na spoljašnjosti karoserije ni unutrašnjost nije mogla biti
skromna. Tako su se pored kožnih sedišta tu našle i mnogobrojne lampice za
osvetljenje enterijera, koje su tokom godina pravile sve više problema.

Tokom
1969. godine se pojavila nešto uglađenija DeLuxe verzija sa većom količinom
opreme. Sledeće godine Zastava 1300 je dobila disk kočnice na svim točkovima,
mada je veće uzbuđenje sigurno izazvao novi motor od 1.5 litre.

Zastava 1500 F, odnosno karavan verzija, je takođe predstavljena 1970. godine, a specifičnost je predstavljalo drugačije rešenje zadnjeg dela u odnosu na Fiatov original. 1973. godine ručica menjača se spušta na pod, dok nova E(legant) verzija predstavljena 1976. godine dobija integrisane naslone za glavu na prednjim sedištima.
Sa tehničke strane Zastava 1300 je bila klasična trozapreminska limuzina sa dimenzijama karoserije od 4.030 x 1.545 x 1.365 mm, međuosovinskim rastojanjem od 2.425 mm i težinom karoserije od 960 Kg. Za pogon su bili zaduženi benzinski agregati od 1.3 l sa 65 KS pri 5.200 o/min i 1.5 l sa 72 KS pri 5.200 o/min. Snaga se preko četvorostepenog manuelnog menjača prenosila na zadnje točkove.
Visoka cena na početku proizvodnje je dozvoljavala samo određenom krugu ljudi mogućnost posedovanja ovako luksuznog modela. Međutim, kako se približavao kraj proizvodnje i krug kupaca se postepeno povećavao. Mnogima je plavo-beli ‘’Tristać’’ ostao u neprijatnom sećanju, jer se ovaj model zbog dobrih performansi koristio i kao presretač u policiji. Kada su mane u pitanju prema rečima vlasnika problem je predstavljala samo velika potrošnja goriva, ali se to u današnje doba smatra normalnom pojavom, ukoliko ste u ovom trenutku ponosni vlasnik Zastave 1300.
Autor : Vince Geza
Limuzina je duga koliko i današnji grande punto
4.03m
Ekstra je bio komfor ovog tristaća.
@Panchev9
da vidimo sta ce da odgovore "strucnjaci" koji ne kapiraju da modeli godinama rastu...:)))
carobnjak
Mozda osim Yarisa...
U Tojoti imaju "drugaciji metar"... Mozda onaj krojacki sto se sa godinama upotrebljavanja razvuce...
@Panchev9
mislio sam na razliku od 50 godina...
Dobro, moze i 10! :)
Tristac! Ovo je bila limuzina, a vecini Yugoslavije je Fico bio dovoljan...
Obozavam ovaj auto,ima neki ekstra sredjeni u BG-u,pojavljuje se na izlozbama.Inace je redji od polarnog medveda...
Pravo pitanje je cemu sluzi selotejp na trecoj slici na suvozacevom sedistu? :D
Moj otac je nekada vozio "tristaća". Dan danas ga se vrlo rado seća.
Bio je to u svoje vreme prilično brz automobil. Razvijao je čitavih 150km/h.
S obziom da je kod nas počeo da se proizvodi 1961. godine tih 150km/h nije bezazlena cifra.
I moj cale je imao tristaca...u to vreme je bilo kao da sada neko vozi BMW 330, vrh autic za mlade
Moj cale ih je imao prvo 1300 pa posle 1500 E vozio sam ga i ja bio je veoma pouzdan i siguran auto u to vreme. Nije bas istina da je mnogo trosio otprilike oko 1 litre vise od stojadina verovatno zahvaljujuci tezini i "dvogrlom karburatoru. Za ono vreme je bio stvar prestiza.