
Vest o smrti legendarnog fudbalskog trenera Radomira Antića s tugom je primljena u mestu Gorjani kod Užica, u domu porodice Vesnić.
Tim povodom smo pozvali našeg šampiona auto sporta, Milovana Mikicu Vesnića, i zamolili ga za utiske o sjajnom internacionalcu, svetski poznatom Radomiru Antiću..
„Mi smo bili baš pravi prijatelji i kao što mnogi znaju i kumovi. Ne postoje reči kojima bih opisao kakav je bio Radomir. Sve je zapravo rekao kroz sport. Imao sam veliku sreću da mu budem prijatelj i da zaista često budemo zajedno, kada je on dolazio na Zlatibor. Uvek staložen, odmeren, iskren prijatelj, veliki humanista, uzoran muž, otac, deda….nikada ga ne mogu zaboraviti i prilikom svakog našeg vidjenja sam upijao njegove savete. Uvek se interesovao za moju karijeru, za trke, rezultate..
Jednom me je gledao na Zlatiboru, kada sam sa prijateljima igrao mali fudbal, a fudbalom sam se kao mladji bavio punih deset godina. Posle utakmice Radomir mi je rekao….“ Sada mi je jasno zašto osvajaš titule i pobedjuješ, vidim da si veliki borac i da sve što znaš unosiš u bilo koje nadmetanje..“
Znao je dugo da priča sa najpoznatijim svetskim facama a isto tako, mislim i radije, sa običnim ljudima na našem Zlatiboru i u Užicu.
Radomir Antić je bio moj izvanredni prijatelj….mnogo mi je teško kada govorim o njemu…voleo sam ga a on mi je uzvraćao na isti način. U stalnom sam kontaktu sa njegovom porodicom…
Tako je danas govorio višestruki šampion Srbije, višestruki šampion Centralne Evrope, osvajač najvećih pehara i medalja na kružnim automobilskim stazama, naš mislimo najugledniji majstor volana, Milovan Mikica Vesnić.
A u Španiji je odlazak Radomira Antića ovako propraćen…
„Umro Radomir Antić“ vest je koja je obišla planetu u ponedeljak, 6. aprila, uveče. Sa pravom, veliki je trener bio, ostavio ogroman trag. A kada je jutro svanulo u Španiji, na kioscima se pojavilo nestvarno izdanje čuvene „Marke“.
Uz „As“ najpoznatiji španski dnevni sportski list ne samo da je na naslovnoj strani obavestio čitaoce da je slavni „Mister“ preminuo u 71. godini, već je to uradio na veličanstven način.
Na celoj naslovnoj strani, naime, bio je upravo prikazan Radomir Antić i to uz reči „Radomire, volim te“.
Ali, otkuda baš takvo idejno rešenje, otkud baš te reči?
Odgovor se krije u kratkom, a snažnom saopštenju madridskog Atletika i on glasi ovako:
„Radomir Antić je došao u naš klub 1995. i postao jedan od glavnih stubova istorijske duple krune. Njegov dobar rad na klupi crveno-belih nije ga učinio samo jednim od najprestižnijih trenera (a trenutno je četvrti u našoj istoriji po broju mečeva koje je vodio – 189), već je doneo i neprevaziđenu ljubav publike koja mu je pevala „Radomir, te quiero“ („Radomire, volim te“) svaki put kada je naš tim igrao kod kuće…
Atletiko je ostao upamćen po toj sezoni u kojoj je igrao čvrsto a brzo, sa mnogo kontranapada u kojima je Antić instistirao da je prvi dodir s loptom ključan za ishod. Njegovih uobičajenih 11 bili su Molina – Heli, Solozabal, Santi, toni – Viskaino, Pantić, Simeone, Kaminero – Kiko i Penev. Sa Milinkom Pantićem kao izvođačem svih prekida i odličnim rešenjima za skok-igru, bila su to naša najubojitija oružja. Dokaz za to je da smo više od polovine golova dali upravo na taj način. Pritom, one brze kontre, kvalitet ljudi u veznom redu i golgeterske sposobnosti ekipe učinili su Atletiko senzacijom šampionata, u kome je ostvario 12 mečeva u nizu bez poraza, dao 75 golova, a primio smo 32. Penev je bio najbolji strelac (16), Simeone je dao 12, Kiko 11, a Pantić 10. Samo oni su dali više golova nego 11 vrhunskih timova kada se svodio račun na kraju sezone. Vrhunac je bio trofej Kupa kralja, kada je pobeđena Barselona Johana Krojfa, sa zvezdama kao što su Gvardiola, Figo i Bakero, a trijumf je na La Romaredi doneo gol Pantića.
Radomir Antić je ostavio pečat u Atletiko i zbog rezultata, kao profesionalac, ali i zbog svojih ljudskih kvaliteta. Zato je naš predsednik kluba, Enrike Serezo, poželeo da istakne da je „ovo istinski tužan dan i za Atletiko i za svet fudbala, jer nas je Antić napustio. Sjajan čovek i jedan od arhitekata zlatne ere u kojoj je Atletiko Madrid bio. Uvek ćemo pamtiti duplu krunu koji nam je doneo. Osećam se ponosnim što sam ga poznavao, a bila je prava privilegija deliti fudbalske momente sa njim. Svu ljubav koju imam – šaljem njegovoj porodici“.
Izvršni direktor Atletika, Miguel Anhel Hil, takođe je putem zvaničnog sajta želeo da poruči svetu jedno veliko zbogom trenerskoj legendi:
‘Gubitkom Radomira, izgubili smo i mali deo srca našeg kluba. Uz njega sam naučio da pobeđujem. Uz njega sam naučio da živim sa strašću i detaljima koji običnog čoveka čine boljim, a igrača više od običnog igrača'“.
Otuda ono „Radomire, volim te“ na naslovnoj strani „Marke“. Otuda samo on na toj naslovnici. Jer, bio je i ostao – jedinstven. A nadasve – voljen.
Izvor: Mojsvetbrzine.rs