
Preuzeto sa: Politika.rs
Kako je Serđo Markione, spasavajući najslabijeg iz čuvene „trojke iz Detroita“, pomogao i Obami
Ispred auto-kuće „Darkars“ u Rokvilu, tridesetak kilometara od centra Vašingtona, postrojen je red raznobojnih džipova, automobila čija je popularnost, uprkos tome što su na vrhuncu ekonomske krize proglašeni simbolima „raspusne potrošnje“, ovde ponovo u modi.
Dok je kod nas „džip“ imenica za celu kategoriju četvorotočkaša (nekada samo „terenaca“), ovde je to brend „Krajslera“, najmanjeg člana čuvene „velike trojke“ iz Detroita, sedišta američke automobilske industrije. Ostala dva su „Dženeral motors“ i „Ford“.
„Krajsler“ je ovih dana ponovo u vestima, ali ovoga puta sasvim dobrim. Upravo je saopštena procena da će do kraja ove godine globalno prodati dva miliona automobila, s planom da to 2012. poveća za 20 odsto, na 2,4 miliona.
Još je optimističkija najava da će dogodine ostvariti čak tri milijarde dolara profita, što je, za korporaciju koja je, koliko 2009, gubila po milijardu svakog meseca, fantastičan preokret i industrijsko čudo.
Iako je ove godine evidentiran operativni profit (saldo tekućeg poslovanja), od 1,47 milijardi, ukupan bilans će međutim, zbog kamata na kredite, pre svega one koje je firmi dala vlada, biti u minusu od oko 40 miliona.
Sličan optimizam doduše ove godine emituju i Dži-Em i „Ford“: prvi je, zahvaljujući postzemljotresnim i postcunami nevoljama „Tojote“ ponovo na tronu najvećeg svetskog proizvođača, s prihodima ove godine od 7,7 milijardi, dok se u „Fordovu“ kasu slilo nešto manje: 6,6 milijardi. Ali „Krajsler“ je pod posebnom pažnjom zato što je ove godine njegov većinski vlasnik postao„Fijat“, i što je za preokret najzaslužniji prvi čovek italijanskog konglomerata, kome je teško odrediti nacionalnost: rođen je u Italiji (otac italijanski oficir, majka mu je hrvatskog porekla), od 14. godine živeo i školovao se u Kanadi, a na čelo „Fijata“, kad je kompanija bila u dubokoj krizi, došao s posla u Švajcarskoj.
Reč je, naravno, o Serđu, kako ga, po ovdašnjem običaju, oslovljavaju zaposleni u Krajsleru – Serđu Markioneu – koji je bio glavni arhitekta obnove i nosilac nove „Krajslerove“ vizije.
Sa svojim džemperima koje jedino nosi, i ovde anatemisanom zavisnošću od duvana, Serđo je neobična pojava u eliti američkih, uglavnom uštogljenih menadžera. U „Krajsleru“, naprimer, provodi samo polovinu svog radnog vremena, a ostatak na drugom kontinentu i drugoj vremenskoj zoni. Da će se stvari s njegovim dolaskom biti radikalno drugačije, videlo se od prvog dana, kada je odbio da se useli u kabinet u staklenoj menadžerskoj kuli detroitskog sedišta kompanije, izabravši umesto toga jednu gotovo sasvim običnu kancelariju na 4. spratu zgrade u kojoj rade inžinjeri i projektanti.
Pre neko što je „Krajsler“ 2009. otišao u stečaj, o njegovom beznađu najbolje je svedočio pokušaj pređašnjeg vlasnika, fonda „Serberus“, da ga američkoj vladi proda za samo jedan dolar.
„Fijat“ se u takvim okolnostima pojavio kao spasilac, a Serđa je raširenih ruku dočekao i predsednik Obama, koji je lično odobrio njegove planove za fuziju s „Krajslerom“. Kad je već bilo očigledno da je njegova odluka da „trojki“ pomogne državnim parama, zbog čega je žestoko napadan od strane dogmata slobodnog tržišta, po kojima sve što je dospelo u situaciju da propadne treba da propadne, dača rezultat, Obama je posetio fabriku u Ohaju u kojoj se prave baš džipovi.
„Kladio sam se na vas i vi ste opravdali moje poverenje“, rekao je prošlog juna tamo okupljenim radnicima. Kako je preneo „Njusvik“, Markione nema ništa protiv toga da bude korišćen za Obamin pi-ar: „To je najjeftinija reklama koju mogu da dobijem“, objasnio je.
Serđo preokret nije izvršio čarobnim štapićem, nego, kao i u slučaju „Fijata“, jasnom vizijom, primerenom strategijom i preciznom taktikom.
Sveobuhvatan plan oporavka izneo je u roku od šest meseci. Među prvim praktičnim potezima bila je reorganizacija menadžmenta i „peglanje“ hijerarhije koja je svedena na samo 25 direktora (na 47.000 zaposlenih) koji odgovaraju direktno njemu.
Ti direktori su upućeni da međusobno sarađuju, kao pripadnici istog „plemena“. Dobili su ovlašćenja, slobodu da inoviraju, ali i odgovornost. Dobili su i pravo da ponekad pogreše, ali ako je nekom to postala navika, karijera u „Krajsleru“ mu se ekspresno završavala.
Odmah su podignuti i standardi kvaliteta. „Od svih sam tražio da idu sve dalje i dalje i stalno govorio, ’ne to nije dovoljno, moramo još’, i tome se nikad nisu protivili. Što sam više tražio, više sam dobijao“, objasnio je svoj pristup Markione.
Da su prilike bile stani-pani, shvatili su i demoralizovani radnici, koji su pristali na reviziju sindikalnog ugovora, sa manjim pravima i nižim platama. U pregovaranju, kao i u Italiji, Markione je insistirao da se precizira svaki detalj, uključujući tu i pauzu za kafu, što verovatno znaju već i oni odabrani za rad u „Fijatovoj“ fabrici u Kragujevcu.
Drugi, podjednako važan, potez bilo je renoviranje modela, koje je izvršeno tokom 2010. Poboljšanje motora i luksuznija unutrašnjost, vratili su kupce u salone „Krajsler“ dilera. Doduše, tome su pogodovale i nevolje japanske konkurencije, klackalica valuta i ostalo. Te srećne okolnosti su međutim samo ubrzale oporavak, koji je već bio na putu.
Nastavak članka na: Politika.rs
Autor: Milan Mišić
Foto: arhiva Autoblog.rs
ja neznam kad fiat nije bio u dugovima.uvjek u dugovima a uvjek izbacuje koncept vozila.Panda me nije odusevila ali nadam se da ce Punto biti puno bolji.
nema tu nikakvog cuda, nije fiat uradio nista sa chryslerom sto mulally nije uradio sa fordom i wagoner sa gm.
jos tokom 1980ih potpisani su ugovori sa sindikatom po kome su big 3 placali za duplo vece satnice radnicima u poredjenju sa recimo toyotom. i jos crnje od svega su bila zdrastvena osiguranja (nevidjeno skupo u americi) i penzije (a kada kompanija postoji 100+ godina mozete zamisliti koliko penzionera imaju). i jos najcrnje - cak i da fabrika ne radi svakom radniku je isplacuje plata kao da je radio. to nije bio problem tokom 1980ih i 1990ih jer je prodaja stalno bila visoka. medjutim, pre nekih 5-6 godina naravno stigla je kriza i prodaja je pala jer su ljudi kupovali manje vozila. bez obzira na sve big 3 su imali visoke troskove iz gore vec opisanih razloga.
kada je i sindikat video da je djavo odneo salu pristali su da potpisu novi ugovor, po kome su satnice smanjene kao i beneficije.
od tada i gm i ford i chrysler posluju sa profitom.
sta je fiat do sada uradio za chrysler? jos uvek nije izasao nijedan zajednicki proizvod i verovatno ni nece jos za minimalno 2 godine.