
Osim spoljašnjeg dizajna, digitalizacija i povezivost su najtraženije karakteristike za kupce, mnogo više od onih koji se odnose na komfor ili bezbednost.
Međutim, proizvođači ne mogu sebi da priušte stagnaciju, već pod pritiskom iz Brisela moraju kontinuirano da gledaju u budućnost. To podrazumeva ugradnju novih sistema i samim tim novih troškova za sve strane u kojima ipak najviše ispašta kupac.
Troškovi za proizvođača se u određenom stepenu nadoknađuju kada kupci u konfiguratoru odaberu određenu opremu koja je obično opciona. Uključivanje takve opreme obezbeđuje dodatnu zaradu u startu, a pogotovo kada taj deo zakaže ili bude oštećen. Jedan od tih sistema su virtuelni spoljašnji retrovizori. Njihova popravka može da bude astronomska.

Ono što kupci ne uzimaju u obzir jeste da je današnje automobile sve teže i sve skuplje popravljati. Velika većina luksuznih marki nudi svoje sisteme za pomoć pri vožnji uz dodatnu cenu, dok ih Evropa ne učini obaveznim u svojim propisima, ali značajan problem je što toliko obilna tehnologija za pomoć vozaču takođe povećava cenu osiguranja i popravki.
Kupci ih neće, ali sve više je ADAS sistema
Efikasnost nekih sistema, poput automatskog kočenja u hitnim slučajevima koji je smanjio učestalost šteta za 25 posto u poslednjih pet godina, jeste zaista neosporna. Ali takođe je tačno da se cena tih šteta povećala za čak 60 posto u EU, tako da potencijalna ušteda nestaje. Problem više nije samo to što su polise osiguranja ili popravke skuplje, već što kupci ne razumeju na isti način kontinuirano ulaganje proizvođača u inovacije.
Zapravo, velika većina kupaca nije zainteresovana za sisteme pomoći pri vožnji nivoa 2 koji se nude u poslednjoj generaciji automobila, a još manje za sisteme koji omogućavaju skidanje ruku sa volana. Nije da kupci ne veruju u funkcionisanje ADAS sistema, ali nekima su toliko naporni sa svojim zvučnim upozorenjima da ih, ako mogu, isključuju. To je slučaj sa upozorenjem o promeni trake ili inteligentnim limitatorom brzine.

Međutim, minimalan kontakt s vozilom ispred može izazvati oštećenje radarskih senzora instaliranih na maskama - važnih za tempomat - i prouzrokovati značajne troškove popravke. Toliko je to ozbiljno da čak i osiguravajuće kuće već dugo upozoravaju na hiljade evra koje ih košta zamena određenih kamera i senzora za sisteme koje vozači ne koriste.

Proizvođači odlučuju o popravkama ADAS sistema
Kupci polovnjaka bi trebali da budu višestruko na oprezu. Možda automobil nema vidljiva oštećenja, ali nekad je mali udarac dovoljan da senzor bude pogrešno baždaren. "Odstupanje od jednog stepena može uzrokovati devijaciju od 1,67 metara u odnosu na objekat na udaljenosti od 91 metar", objašnjava stručnjak iz jednog servisa. Naravno, vlasnici automobila nisu jedine žrtve ove trke za tehnologijom. I vlasnici servisa takođe, kada moraju da se opreme potrebnim alatima za kalibraciju ADAS sistema.
Oni se, kao i osiguravajuće kuće, žale da se njihovo iskustvo ranije uzimalo u obzir u procenama veštaka, pre dolaska sigurnosnih tehnologija, ali sada proizvođači imaju poslednju reč, pošto su ustanovili smernice za popravke i kalibraciju sistema koje se moraju poštovati.
Situacija se već komplikuje, jer dok osiguranje plaća, nema problema, ali kada popravku plaća vlasnik, javlja se opcija nekalibrisanih senzora. Svako će tražiti uštedu i uvek će naći servis koji je spreman da za određenu naknadu ispoštuje ili bolje rečeno "zamaskira" takav zahtev, zbog čega sistemi poput automatskog kočenja u hitnim slučajevima postaju neoperativni.
Najgore od svega, u vozilima ne postoji jednostavan način upozorenja da li određeni senzori funkcionišu ili ne. To može dovesti u probleme i dodatne troškove svakog novog vlasnika, naročito ako uzmemo u obzir da automobili zahtevaju i redovno održavanje.
Izvor: Klix.ba
Foto: Arhiva Autoblog.rs / Hyundai / Lexus / YouTube screenshot / Kia