
To je trebalo da bude VW 600, sa dvocilindričnim bokserom od 18KS i prednjim pogonom
To sigurno niste znali: početkom 1955., četiri godina pre prezentacije genijalnog Minija, firma iz Wolfsburga imala je gotov projekat automobila takve koncepcije i oblika, koji je već na prvi pogled izgledao kao Minijev prethodnik. Za to doba revolucionarni model je trebalo da bude prvi kombi-limuzinski automobil u istoriji (dakle sa zakošenim repom) sa prednjim pogonom. Predstavio ga je, pod oznakom EA 48, tada 30-godišnji konstruktor Gustav Mayer (na prvoj slici danas kao 87-godišnjak).
Bio je to prvi mali automobil iz Wolfsburga i prvi samostalno razvijeni Volkswagen uopšte. Naime, legendarnu Bubu je 1935. konstruisao Ferdinand Porsche, u sklopu državnog konkursa za ‘narodni automobil’ (predstavljen kao Typ 60).

Novi model je bio dug samo 330 cm, a pružao je veći unutrašnji prostor od Bube, dugačke 407 cm! Pokretao ga je dvocilindrični bokser motor hlađenim vazduhom, koji je iz 594 ccm izvlačio 16KS. U osnovi radilo se o polovini Bubinog motora.

Međuosovinsko rastojanje je iznosilo 205 cm, auto je imao dovoljno mjesta za četiri osobe, a prtljažnik zapreminu od 155 litara.
Nakon prvih test vožnji zaključeno je da je motor od 594 ccm preslab. Zato je zapremina povećana na 700 ccm, a snaga na 18KS pri 3000 o/min, što je modelu EA 48 omogućavalo brzinu od 80 km/h.

VW EA 48 je bio prvi auto sa prednjim pogonom i McPhersonovim opružnim nogama, izmišljenim 1951. Dve decenije kasnije ta koncepcija je preplavila tržište
Prvim modelom, nakon pojačanja na 18KS, napravljeno je 2600 testnih kilometara na poligonima i 130 km u saobraćaju. Potvrđene su solidne vozne osobine sa tako malim motorom te dobra stabilnost i upravljivost. Posebno kada je Continental za 13-inčne točkove napravio novu generaciju guma 4.80x13. Motor je prosečno trošio šest litara, što je tada bilo ekonomično.

Nakon završenog ispitivanja, EA 48 je trebalo da počne da se prodaje kao VW 600, po ceni od 3.000 DM. Najjeftinija Buba je tada koštala 3.950 DM. Mada su mnogi imali velika očekivanja od prototipa jeftinog i funkcionalnog automobila, ispitivanja i razvoj naprasno su prekinuti 2. februara 1956. godine.
Razmišljalo se i o ugradnji dizelaša, umanjenoj verziji dvocilindričnog dizel boksera sa vazdušnim hlađenjem, kakav je 1951. u Bubi ispitivan u verziji 1.3
Ni danas nije potpuno jasno zbog čega je ugašen projekat koji bi Volkswagenu pružio nove tržišne mogućnosti i obezbedio možda još veći uspeh. Takvim konceptom se zatim proslavio britanski Mini, koji je 1959. dizajnirao Alec Issigonis. Najlogičnije objašnjenje: nakon godina sa početnim proizvodnim problemima, 1955. se zahuktala proizvodnja Bube i počeo je tržišni bum širom sveta. U Wolfsburgu su očigledno odlučili da se koncentrišu na taj model, koji je postajao ‘zlatna koka’ i da mu ne prave internu konkurenciju. Šteta…
Izvor: Autoportal.hr
Mini Moris + Renault 4 :D
Odlican tekst, nisam znao za ovo do sad...
Uvek sam se pitao, kako to da su britanci znali napraviti tako finkcionalan automobil. Kad ono oni pokrali od nemaca. A i od koga bi drugog.
Možda vama sada ovaj automobil izgleda ružno, ali sam siguran da bi 55' bio pravi hit.
Ako se uporedi sa tadasnjim Minijem ili Fiatom 500 Nuova. pre bih rekao da je u pitanju 1935. godina...
Ono što sam voleo kod starih automobila sa 3 vrata je što zadnje bočno staklo nije malo, već iste dužine kao i prednje bočno staklo!
Nemci jesu ukrali koncepte od Čeha, a danas se busaju u grudi vičući da je Hitler naredio i osmislio Bubu
Švabe su pokrale bubu, a ne ovaj mali autić. Buba i nije bog zna kako funkcionalna. Mnogo je tesna, ljudi koji su je vozili kažu da se često kvarila. Ali ipak je to najprodavanji automobil i automobil koji se najduže proizvodio. Ako ni zbog čeg drugog, onda je zbog toga treba poštovati.
"Cvele"
Verovatno si cuo price o automobilima starim dvadeset-trideset godina. Moji roditelji su krajem sedamdesetih kupili novu VW bubu i presli za par godina 130000 km bez ikakvog kvara. Samo promena ulja i svecica. Uz sve mane koje je imao takav koncept niko vise nece napraviti tako pouzdan i izdrzljiv automobil!
jako mi je žao ali osim toga, da je ovo, dvovratni i po dužini kratak auto, sa originalnim Minijem nema ni najmanje veze!
jednostavno zato, jer je u pitanju samo običan auto malih dimenzija.
to se može videt iz omjera djelova karoserije, omjera visine, dužine i širine, prednjeg i zadnjeg prevjesa i bočnih naklona frontalne silhuete...
Mini je potpuno maksimizirao volumen na najmanjim mogućim dimezijama, što znači, da su bokovi auta praktički vertikalni, krov ravan, omjeri dužine, visine i širine skoro pravilna kocka... za ono doba ima iznimno kratku haubu s omjerom prema kabini od maksimalno 25% prema 75%... i što je najvažnije, skoro pa nema prevjesa! točkovi Minia su nagurani u same uglove auta!
...dok ovo Volkswagenovo, bez popratnih podataka o dimenzijama izgleda, ko sasvim običan auto onog vremena... izgleda viši neg širi (normalno za aute onog doba, sjetite s R4 ili Spaleta), ima noramlno dugu haubu, koje dužina iznosi trećinu cijelokupne dužine auta i ima sasvim normalne prevjese karoserije preko gabarita osovina...
nekako me iznenđuje, da to niste sposobni uočit!
a što se tiće "prvog kombilimuzinskog automobila)... ak zanemarimo broj vrata... kakav je to oblik karoserije imao recimo Renaultov 4CV iz 1947? ili Citrin 2CV Spale ili Fiatov Fića? nije li i njihov zadnji kraj imao "zakošen rep"?
auto je dobar! za svoje vrijeme odličan! ali nije baš toliko "revolucionaran", koliko se pokuša prikazat! pogotovo, jer produkcijski nije ni postojao! sveskup je samo malo "senzacionalistički" prilog o nećemu, ćega "nije ni bilo"... ;)